Mogu li se dešavanja u Makedoniji reflektirati u BiH?

Piše : Doc. dr. Zijad Bećirović

 

Potpis historijskog sporazuma između Republike Makedonije i Republike Grčke na obalama Prespanskog jezera nije važan događaj samo za te dvije države nego je njegova važnost daleko veća za region, Evropu ali vjerovatno i puno šire. Živimo u vremenima nesporazuma unutar država, ali izvan njih i zbog toga je prava rijetkost kada neko konačno smogne snage, ima političke mudrosti i umijeća, želje i volje da se postigne jedan takav sporazum. Spor oko imena traje punih 27 godina. Sve otkako se na političkoj sceni Grčke nije pojavio mladi karizmatični premijer Alexis Tsipras (Syriza), a u Makedoniji već punu godinu dana vođenje Vlade preuzeo je mladi karizmatični premijer Zoran Zaev (SDSM) nije bilo ni trunke nade da se može postići jedan ovakav sporazum.

Mijenjale su se Vlade u Skopju i Ateni i nisu ulagale napore za postizanje sporazuma. Posebno je to bilo karakteristično za Makedoniju i za period 12-godišnje vladavine desničarske VMRO-DPMNE, koja je pomoću ultra-nacionalističkog naboja održavala tenzije u sporu sa Grčkom i posljedično osiguravala opstanak na vlasti. U manjoj mjeri je to u Grčkoj radio tadašnji premijer i lider Nove demokratije Antonis Samaras i sadašnji lider te stranke  Kyriakos Mitsotakis kao opozicionar, koja se najoštrije protivi postignutom sporazumu.

U regiji imamo sličnu situaciju kada se radi o briselskom dijalogu između zvaničnog Beograda i Prištine, koji će po svemu sudeći trajati još dugo, jer aktualni režimi u Beogradu i Prištini, koje predvode Aleksandar Vučić (SNS) i Hashim Thaçi PDK) u nedogled će biti posvećeni dijalogu i povremeno će podizati nacionalne tenzije, dok će u pozadini odlično surađivati, imati odličnu direktnu komunikaciju i preko svoje braće odrađivati mnoge stvari. To je karakteristično u regionu za sve klero-nacionalističke, šovinističke i u mnogim asketima profašističke režime. Bosna i Hercegovina ima čak tri takva režima (razlikuju se samo u nijansama, prema načinu i stilu djelovanja, kulturološki, prema manirima i povijesnim okolnostima) u jednoj državi što ilustrira kompleksnost situacije i njenu zbilju.

Sticajem okolnosti zadesio sam se tog utorka 12.juna 2018.godine u Skopju kada je nezvanično usuglašen historijski sporazum i najavljeno njegovo potpisivanje. Na ulicama Skopja moglo se primijetiti olakšanje i oduševljenje, koje je graničilo sa nevjerojatnim. Zar je moguće da je dolaskom jednog čovjeka na čelo makedonske Vlade Zorana Zaeva i njegovog tima sve to bilo moguće promijeniti i doći čak do potpisivanja sporazuma? Na drugoj strani vidljivi su još uvijek ostaci propalog režima Nikole Gruevskog (VMRO-DPMNE), koji je u proteklih 12 godina vladavine opustošio Republiku Makedoniju. Radi se o režimu, koji je tajno i nezakonito prisluškivao 26.000 građana, koji je ekonomski opustošio i pokrao državu prema nekim procjenama u vrijednosti preko pet milijardi eura, koji je započeo projekt Skopje 2014 i antikvizaciju Makedonije, koju ju je učinio antikvarijatom. Tu su i nerazjašnjena ubistva što neumoljivo podsjeća na bosanskohercegovačku zbilju (slučaj David Dragičević, Dženan Memić ali mnogi drugi). Potpisivanje sporazuma sa Grčkom je kapitulacija dosadašnje politike VMRO-DPMNE.

Makedonska „Šarena revolucija“, koju je predvodio Zaev uspjela je kroz masovni bunt i proteste građana na izborima decembra 2016.godine jednostavno sa olovkom u ruci  srušiti omraženi režim Nikole Gruevskog i Saše Mijalkova, šefa tadašnje tajne makedonske službe i bratanca Gruevskog. Nepotizam, partiokratija, kriminal i korupcija devastirali su nekada ambicioznu zemlju, koja je nekada imala istu poziciju i status kao i Hrvatska za prijem u EU i NATO. Vidimo gdje je sada Hrvatska, a gdje se nalazi Makedonija.

I kada se sve sagleda postavlja se neizbježno pitanje kome smeta sporazum između Makedonije i Grčke i rješavanje spora oko imena. Država će se poslije provedenih procedura predviđenih sporazumom službeno zvati Republika Sjeverna Makedonija, državljani će se zvati Makedonac/ka/Republika Sjeverna Makedonija i potvrđen je makedonski jezik i makedonski identitet. Odgovor je jasan, smeta ljudima koji su živjeli za i od kriminala. Slična situacija je i u Bosni i Hercegovini, jer dogovore i napredak ne žele oni koju žive za kriminal i od njega. Međutim, ovdje je važna poruku, koja dolazi iz Makedonije, a to je da se organizirani građani bez obzira na etničku, vjersku, političku i svaku drugu pripadnost kroz pruženi otpor vlastima i sa olovkom u ruci na parlamentarnim izborima mogu srušiti jedan brutalan i omražen režim, u BiH će biti potrebno srušiti tri takva režima. Zbog toga je važna poruka iz Makedonije i Zorana Zaeva, koji su postali svjetionik obespravljenih i poniženih građana u BiH, da na predstojećim izborima 7.oktobra 2018.godine promijene političku sliku BiH i da ta zemlja konačno krene naprijed, prije svega, kroz osiguranje boljeg života za sve njene građane.

Pozitivni signali iz Makedonije imat će uticaj na režim Hashima Thaçija u Prištini i režim Aleksandra Vučića u Beogradu. Izborni rezultat i legitimitet na kojeg će se pozivati neće im moći pomoći, jer se radi o režimima, koji su sve priredili pa čak i izborne rezultate za svoje potrebe kako bi opstali na vlasti. Poslije konačno slijedi suštinsko sređivanje stvari u Bosni i Hercegovini.

I kakvi su dalji koraci u vezi sporazumom između Makedonije i Grčke. Makedonska Vlada je na osnovu potpisanog sporazuma pripremila Zakon o ratifikaciji sporazuma i poslala ga u makedonski parlament, koji će ga usvojiti ove sedmice. Predsjednik Republike Makedonije Gjorge Ivanov protivi se postignutom sporazumu i najavio je da neće potpisati ratifikaciju sporazuma. Poslije ponovnog vraćanja u parlament i po drugi put izglasavanja ratifikacije predsjednik Ivanov nema ustavnih mogućnosti da dalje blokira ratifikaciju sporazuma. I na kraju što je najvažnije u demokratskim društvima o sporazumu će odlučivati građani Makedonije u septembru ili oktobru ove godine na obavezujućem ili savjetodavnom referendumu. Ukoliko referendum bude obavezujući zastupnici u makedonskom Sobranju dužni su samo da konstatiraju rezultat referenduma i tako sprovedu ustavne promjene novog ustavnog imena Sjeverna Republika Makedonija. Grčka će već poslije prve ratifikacije sporazuma u makedonskom Sobranju narednih dana poslati službeno pismo EU i NATO i obavijestiti ih da je postignut sporazum i da više nema prepreka da se blokira put Makedonije ka članstvu u EU i NATO. Ulazak u NATO biće jamac teritorijalnog integriteta te države i istovremeno garancija sigurnosti i zaštite za domaće i strane investitore. Početak pregovora sa EU omogućit će Makedoniji pristup do fondova EU, što će značiti dolazak svježeg novca i projekata, koji će pokrenuti posrnulu makedonsku privredu. U Grčkoj će poslije provedenih predviđenih procedura i ustavnih promjena u Makedoniji, Grčki parlament će ratificirati sporazum i time će definitivno biti i formalno-pravno zaključen 27-godišnji spor.

Vizionarstvo, politička hrabrost i rad na osiguranju bolje budućnosti njihovih država i građana su dokaz šta mogu učiniti odgovorni i hrabri lideri na čelu svojih država. Zoran Zaev i Alexis Tsipras su najbolji primjer odgovornog liderstva. Međutim, Makedoniji su kroz historiju učinjene brojne nepravde. Nedavno je Ohridska arhiepiskopija (OA) obilježila hiljadu godina od svoga osnivanja, a još uvijek je nepriznata. Zbog toga je slijedeći važan korak kanonsko priznanje Makedonske pravoslavne crkve (MPC-OA), kojeg decenijama osporava i blokira Srpska pravoslavna crkva (SPC). Važno je, da se u rješavanje navedenog problema uključila Bugarska pravoslavna crkva (BPC) ali i Vaseljenska patrijaršija u Carigradu i vaseljenski patrijarh Bartolomej I. Poslije rješavanja spora oko imena očekuje se konačno kanonsko priznanje MPC-OA.


Doc. dr. Zijad Bećirović je direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane