Čovićev odraz u ogledalu krivac izbornog poraza

Piše : Haris Ljevo

Dragan Čović doživio je ubjedljiv poraz u utrci za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda od Željka Komšića, koji je na nedjeljnim izborima dobio povjerenje građana da po treći put uđe u Predsjedništvo BiH.

Nakon objavljivanja izbornih rezultata, Dragan Čović i mediji pod njegovom kontrolom za izborni debakl optužili su Bošnjake da su im izabrali predstavnika u Predsjedništvu, ali niko od njih nijednom riječju nije spomenuo razloge poraza.

Evo nekih od razloga zbog kojih je Čović doživio poraz:

Prvo, činjenica je da je Komšić dobio izbore zahvaljujući najvećim dijelom glasovima Bošnjaka, ali Čović mora priznati da je većina tih Bošnjaka odlučila dati glas Komšiću zbog Čovićeve nacionalističke i prijeteće politike od koje su isti ti Bošnjaci, s razlogom, osjetili strah.

Drugo, Čović se, iako je posljednjih nekoliko dana pred izbore Bošnjake nazivao svojom braćom, uhvatio u političko kolo s Miloradom Dodikom radeći protiv države BiH i bošnjačkog naroda.

Treće, Dragan Čović je tokom rata tražio bošnjačke zatvorenike iz hercegovačkih logora za rad u firmi u kojoj je bio direktor, što baš nema nikakve veze s bratskim odnosima, što mu nije zaboravljeno.

Četvrto, Čović je u upravo okončanom mandatu u Predsjedništvu BiH svaki put kada je trebalo birati između interesa države iz čijeg budžeta prima platu i susjedne države, birao onu susjednu.

Peto, slikanje i grlenje s osuđenim ratnim zločincima (Kordić) i odavanje počasti mrtvim zločincima (Praljak) također je utjecalo na veliki broj Bošnjaka da ga kazne.

Moglo bi se naći još mnogo razloga zbog koji su Bošnjaci odlučili dati svoj glas Komšiću, ali treba navesti i jedan razlog zbog kojeg Čović nije uspio skupiti ni dovoljan broj glasova među Hrvatima kako bi izbjegao bilo kakav bošnjački utjecaj na izborni rezultat.

Svojom 25 godina dugom vladavinom Dragan Čović i i njegova stranka otjerali su iz sredina s većinskim hrvatskim stanovništvom u evropske zemlje većinu onih koji se ne uklapaju u hdzovsku sliku idealnog Hrvata, dok su ostali samo oni koji slijep slušaju stranačkog vođu. Taj broj preostalih očito je nedovoljan za izbor na mjesto člana Predsjedništva BiH.

Ne bi bilo loše navesti i nekoliko razloga zbog čega, naprimjer, Bošnjaci nisu dali koji glas Čoviću umjesto Komšiću.

Iako je od završetka rata u BiH prošlo više od dvadeset godina, ratna uloga političkih kandidata još uvijek predstavlja jedan od glavnih aduta kada se građani odlučuju kome dati svoj glas. Umjesto odvođenja „braće“ Bošnjaka u logore, Komšić je izabrao drugu opciju, uzeo pušku u ruke i branio ih u opkoljenom gradu.

Dalje, uprkos brojnim kritikama na račun Komšićeva (ne)rada u dva mandata u Predsjedništvu, pa i u državnom parlamentu, uz njegovo ime ne veže se nijedna kriminalna afera niti mu se može zamjeriti da je zbog vlastitog imanja promijenio smjer rijeke Miljacke, kao što je to učinio Dragan Čović s Radoboljom u Mostaru.

Sve ovo, plus neprestano miješanje službenog Zagreba u unutrašnja pitanja BiH, doprinijelo je tome da Dragan Čović izgubi izbore. Čović još uvijek ima šanse da na sljedećim izborima ostvari cilj i uđe Predsjedništvo BiH.

Da bi ostvario svoj cilj, potrebno je samo da stane pred ogledalo i pronađe krivca za neuspjeh na ovim izborima.