INTERVJU

Sulejman Tabaković: Pljačka imovine BiH je samo nastavak UZP-a i Hrvatske i Srbije

Objavljeno u kategoriji Intervju na 11.06.2018 17:26:56

INTERVJU

Sulejman Tabaković: Pljačka imovine BiH je samo nastavak UZP-a i Hrvatske i Srbije

Objavljeno u kategoriji Intervju na 11.06.2018 17:26:56


Sulejma Tabaković Foto Arhiv

Sulejma Tabaković je rođen 1952. u Bosanskoj Dubici. Pravni fakultet završio je u Zagrebu. Od 1987. radi u državnoj Upravi. Najprije kao šef Pravne službe Ureda za opće poslove Izvršnog vijeća sabora SR Hrvatske. U doba osamostaljenja Republike Hrvatske, od 1990. postavljen za načelnika Odjela za investiciono i materijalno održavanje, te Ureda za opće poslove i protokol RH. Od 1994. načelnik je Odjela za upravno-pravne, personalne, opće poslove. Od 2004. godine je premješten u Središnji ured za državnu upravu, danas Ministarstvo uprave Republike Hrvatske, gdje radi i u Odjelu za nacionalne manjine. Izuzetan je znalac pitanja sukcesije. Iako je dragovoljac Domovinskog rata i nositelj spomenice, izložen je već dugo stravičnim pritiscima i napadima. Čak mu je jednom prilikom zapaljen i automobil. Pitamo ga o posljednjem udaru Republike Hrvatske na imovinu BiH, nezakonitostima, kršenju Ustava RH, međunarodnih normi i mogućim izlazima iz takvog stanja. Napominje da ratni zločin pljačke nikada ne zastarjeva !

Patria: Hrvatski Sabor je izglasao Zakon o upravljanju imovinom. Kako je moguće donijeti zabranu raspolaganja tuđom imovinom, kada to izričito zabranjuje Aneks G Bečkog ugovora o sukcesiji? Kako može jedan nacionalni zakon biti iznad međunarodnih ugovora?

Tabaković: Mislite na snagu višestranog međunarodnog ugovora o sukcesiji i njegovog Anexa G? Nije samo ta pravna okolnost sporna za izglasavanje neustavnoga zakona, koji je u suprotnosti sa Zakonom o ratifikaciji sporazuma o sukcesiji sa anexima, nego je u suprotnosti sa cogentnim normama preuzetim iz pravne stečevine EU kroz poglavlja 23 i 24, Bečke konvencije o pravu međunarodnih ugovora, Bečke konvencije o sukcesiji država, Odluke o izizumanju od zabrane raspolaganja nekretninama na teritoiji RH pravnih osoba sa sjedištem u Republici Sloveniji, Republici Makedoniji i BiH iz 2000. godine. Interesantno da su svi ministri pravosuđa RH davali suglasnosti za prodaju ili zakup imovine BiH upravo prema navedenoj Odluci, o čemu posjedujem dokumentaciju, ali samo ako se radi o prodaji ili zakupu poznati licima ministrima? Kako inače objasniti da knjižnim vlasnicima iz BiH nisu izdane suglasnosti da preuzmu svoje vlasništvo i da izvrše ulaganja na korist i vlasnicima i sredinama u kojima postoje takvi objekti, a građanima Hrvatske, prijateljima ministara se daju suglasnosti na objektima milijunske vrijednosti čak bez naknade??

Patria: Napominjete da je taj zakon neustavan i to prema članu 88. Ustava RH, ali i članu 143., 144. i 145. kao i prema preuzetim obvezama iz međunarodnih ugovora. Pozvali ste ministra finansija RH Marića da suspendira Zakon. Isto očekujete i od predsjednice RH Kolinda Grabar Kitarović. Ali, Zakon je predložila Vlada RH a onda i  Sabor usvojio sa ogromnom većinom (83-15, uz 26 suzdržanih). To se u Sarajevu tumači prije svega kao nastavak ciljanog bojkota prava BiH na svoju imovinu.

Tabaković: Moj komentar, koji ste naveli kao pitanje, odnosio se na članak 88. Ustava koji daje pravo predsjednici da uputi Ustavnom sudu ispitivanje usvojenog zakona u Saboru i prijedlog za suspenziju članaka 70. i 71. Zakona o upravljanju imovinom RH. Postavlja se pitanje kako je moguće da je u Zakonu uvrštena imovina pravnih subjekata iz drugih država kao da se radi o ratnom plijenu osvojenom u doba rata? Nije moguće donijeti ovakav zakon jer se kosi i sa Ustavom RH u kojem se štiti pravo vlasništva u člancima 48. 49. i 50. kao i već citirane Odluke Vlade RH, stečenih prava, kao i citiranog Anexa-G!? U Ugovoru o sukcesiji se kaže da se imovina vraća pod uvjetom reciprociteta između sudionika sukcesije. Koliko mi je poznato BiH je temeljem Sukcesije i Anexa odmah nakon njegove ratifikacije vratila Hrvatskoj i Srbiji njihovu imovinu i stavila je njima na raspolaganje! Hrvatska i Srbija ne samo da ne vraćaju temeljem reciprociteta imovinu građana BiH na svojim teritorijima nego osporavju dostavljene valjane dokumente tražitelja povrata nekretnina, a isto tako osporavaju dokaze koji postoje u gruntovnicama, katastru, poreznim upravama svojih država? Ponavljam da ministri selektivno odobravaju vlasnicima raspolaganje nekretninama, samo onima kojima oni odobre takvo prometovanje “bosanskim nekretninama” radi kupnje ili najma? To se može podvesti pod kriminalno djelovanje institucija i odgovornih osoba u njima prema preuzetim zakonskim odredbama nametnutim kroz Uredbe i Direktive EU. Javnost i institucije opravdano postavljaju pitanje da li je ovo nastavak UZP-a kroz pljačku imovine građana BiH prema IV Ženevskoj konvenciji članaka 2. i 3. i V. i VI. Nirnberškog principa?

Patria: Mnogi kažu da je mafija, navodno sa obje strane, preuzela imovinu koja podliježe sukcesiji i upravlja njome. Ako je mafija uspjevala da odgodi proces vraćanja imovine, mogla je to uraditi samo uz asistenciju države Hrvatske i njenih institucija. Nije nikakva mafija donijela pomenuti zakon nego Vlada i Sabor Republike Hrvatske.

Tabaković: Građani su uvijek u pravu jer ih je povijest naučila pameti, pa tako i u ovom slučaju. Radi se o kriminalu pod okriljem institucija koje mogu temeljem zakonskih odredbi činjenjem, nečinjenjem ili propuštanjem činjenja počiniti uzurpaciju prava vlasništva i tako nastaju ratni profiteri. Ali, napominjem da njihovo stečeno vlasništvo nije legalno i legitimno jer se radi o ratnom zločinu pljačke sa produženim djelovanjem do današnjih dana! Točno ste primijetili da nije mafija donijela sporni zakon, ali je zakon donesen u zaštiti ratno-profiterske mafije kako bi se njihova dijela legalizirala, ali neće moći jer ratni zločin pljačke ne zastarjeva. Nikada !!!     

Patria: Ministar pravde BiH govori o bilateralnom sporazumu između BiH i RH kao rješenju za ovaj problem, što je još jedna obična podvala. U BiH ima neznanja, ali više od svega, nažalost, bojkota određenih nacionalnih politika, koje drugu državu stavljaju ispred vlastite domovine. Hrvatska, prema svemu pokazanom, nema namjeru da vrati imovinu Bosni i Hercegovini.

Tabaković: Ministar nije u pravu, nema nigdje obveze za bilateralnim sporazumom predviđenog u Ugovoru o sukcesiji niti njenima anexima. To je nametnuta glupost iz institucija Hrvatske. Neka pročita dokumente na koje se poziva!! U praksi pljačke od strane institucija Hrvatske se spominje Odluka iz 2000. godine, temeljem koje se daje Suglasnost ministra pravosuđa za prodaju i zakup nekretnine pravnih osoba iz BiH: Hrvatska mora, Hrvatska će vratiti, ali Hrvatska ovakvim ponašanjem nanosi štetu svojim građanima, jer će njeni građani morati namiriti kriminal povlaštenih ratnih profitera koji se odvija sa nezakonitim postupcima sa imovinom “bosanskih pravnih i fizičkih” osoba!!

Patria: Vi ste odnos prema imovini BiH nazvali zločinom pljačke civilnog stanovništva. Koje procedure vi predlažete u postupku vraćanja te imovine? 

Tabaković: U svojim istupima ja sam još i blag u prepoznavanju pravnoga stanja u kojem se nalazimo. Prema pravnoj forenzici ponašanje institucija i ovlaštenih osoba u njima evidentno je da svi oni bez ostatka podliježu ocijeni Ženevske konvencije iz 1949.

Međunarodni sud je nadležan da krivično goni osobe koje su počinile ili naredile da se počine teške povrede Ženevskih konvencija od 12. augusta 1949., odnosno sljedeća djela protiv osoba ili imovine zaštićenih odredbama relevantne Ženevske konvencije: (a) hotimično lišavanje života; (b) mučenje ili nečovječno postupanje, uključujući biološke eksperimente; (c) hotimično nanošenje velikih patnji ili teških povreda tijela ili zdravlja; (d) uništavanje i oduzimanje imovine širokih razmjera koje nije opravdano vojnom nuždom i izvedeno je protivpravno i bezobzirno; (e) prisiljavanje ratnog zarobljenika ili civila da služi u snagama neprijateljske sile; (f) hotimično uskraćivanje prava ratnom zarobljeniku ili civilu na pravičan i redovan sudski postupak; (g) protivpravna deportacija ili premještanje ili protivpravno zatvaranje civila; (h) uzimanje civila za taoce.

Član 3. Kršenja zakona ili običaja ratovanja: Međunarodni sud je nadležan da krivično goni osobe koje su prekršile zakone ili običaje ratovanja. Ta kršenja, između ostalog, uključuju sljedeće: (a) korištenje otrovnih ili drugih oružja čija je svrha nanošenje nepotrebnih patnji; (b) bezobzirno razaranje gradova, naselja ili sela, ili pustošenje koje nije opravdano vojnom nuždom; (c) napadanje, ili bombardovanje, bilo kojim sredstvima, nebranjenih gradova, sela, stambenih ili drugih objekata; (d) zauzimanje, uništavanje ili hotimično oštećivanje vjerskih, dobrotvornih i obrazovnih ustanova, ustanova namijenjenih umjetnosti i nauci, istorijskih spomenika i umjetničkih i naučnih djela; (e) pljačkanje javne ili privatne imovine.

Patria: Bosna i Hercegovina je vratila imovinu Hrvatske, pa i Srbije, a te države njoj ništa. U ovakvim okolnostima, je li moguća tužba nekom evropskom ili svjetskoj instituciji? Da li se BiH treba obratiti sudu u Luksemburgu, jer Hrvatska krši međunarodne ugovore, koje je prihvatila pristupajući EU? 

Tabaković: Kao što sam već rekao radi se o kaznenim dijelima iz nacionalnog zakonodavstva RH, međunarodnih ugovora, bilateralnih i multilateralnih, pravnog nasljeđa država nastalih nakon disolucije zajedničke države, pravnog nasljeđa EU i pravosudnog sustava EU.

Šaljem poruku optimizma, građanima i pravnim osobama u BiH, Hrvatskoj i Srbiji. Uvjeren sam, temeljem dijela citiranih propisa pravnoga sustava EU i našega pravnoga nasljeđa da ćemo ovaj rat dobiti!!!