POTPREDSJEDNIK FBiH

Milan Dunović: Sa pozicije potpredsjednika Federacije vraćali smo oduzeto pravo građanima

Objavljeno u kategoriji Intervju na 13.11.2018 20:00:00

POTPREDSJEDNIK FBiH

Milan Dunović: Sa pozicije potpredsjednika Federacije vraćali smo oduzeto pravo građanima

Objavljeno u kategoriji Intervju na 13.11.2018 20:00:00


Foto Patria

Pišu A. Aljović i S. Omeragić

Za četiri godine mandata potpredsjednik Federacije Bosne i Hercegovine Milan Dunović pokrenuo je pred Ustavnim sudom Federacije skoro 20 apelacija na razne zakone koje su donosili Vlada i Parlament. Time je, ističe, branio prava građana i prava privrednika od loših zakonskih rješenja. Nastojao je vratiti nadu u pravnu državu.

Dunović je rođen u Sarajevu 1974. godine. Diplomirao je na Fakultetu za saobraćaj i komunikacije. Član je Demokratska fronta od 2013. Dvije godine kasnije, u februara 2015. je imenovan za potpredsjednika Federacije. U intervjuu za Patriju govori o proteklom mandatu u politici, pregovorima za uspostavu nove vlasti u Kantonu Sarajevo, opoziciji, konceptu koji mlade može zadržati da ne idu iz Bosne i Hercegovine.

Pozicija potpredsjednika Federacije BiH je bila gotovo i nebitna i neprimjetna. Vi ste tu poziciju vašim akcijama i upornim djelovanjem ojačali. Danas se traži vaše mišljenje o mnogim problemima. Na Zapadu kažu: Kadrovska politika je najvažnija politika...   

- Svaka pozicija može biti bitna ili nebitna, u zavisnosti od toga šta želi onaj ko se tu nalazi. Smatram da ako svi počnemo da se bavimo svojim poslom, živjećemo u puno uređenijem i uspješnijem društvu. Nažalost, ima jako puno pozicija u BiH koje se često čine neprimjetnim, zbog ljudi koji žele „prespavati“ mandat.

Slažem se da je kadrovska politika jako važno i to me rukovodilo u izboru najbližih saradnika u kabinetu. Smatram da smo kao tim, zajedno, napravili dobar posao. To potvrđuje dobijeni broj presuda na Ustavnom sudu kojima smo vratili prava građanima entiteta FBiH. Također, puno smo radili sa mladima, bili otvoreni za medije, obilazili povratnike, sarađivali sa nevladinim sektorom, a sve to uz tri uzastopna pozitivna revizorska izvještaja. To nisam mogao sam i bez kolega u kabinetu, sve bi bilo neuporedivo teže i sporije. Postavili smo ljestvicu visoko onome ko poslije mene bude na ovoj poziciji, ali se iskreno nadam da će postojati kontinuitet u radu, jer se na ovoj poziciji može puno pomoći ljudima.

Imali ste otvorene istupe nakon ubistva policajaca u Sarajevu. Narušena je sigurnost u gradu i državi. Jedini napredak je početak suđenja automafijašima, premda je takvih pokušaja bilo i ranije. Kako ojačati sigurnost u gradovima, u državi? 

- Rekao sam nakon ubistva policajaca, koji su ubijeni blizu zgrade u kojoj živim, da se svi počinjemo osjećati nesigurno. Pucanj na policajca je uvijek pucanj na državu i treba ovakve stvari ozbiljno shvatiti. Nadam se da će tužilaštva na svim nivoima malo ozbiljnije pristupiti poslu, jer u suprotnom, težimo ka haosu. U pravosuđu to može imati katastrofalne posljedice. Moramo zaštititi one koji svoje živote svakodnevno izlažu opasnosti, a kako bi smo mi imali sigurnost i mir. Policija mora imati adekvatnu sistemsku podršku kroz najviše organe vlasti.

Vi ste šef tima DF-a za pregovore o kantonalnoj vlasti. DF ulazi u kantonalne vlasti. Praktično, opozicija preuzima kantone. Ali, sistem izvršne vlasti u BiH je totalno zakomplikovan. Mogli bi ga nazvati političkim Gordijevim čvorom. Kako vi, nakon kantona, vidite rasplet u formiranju vlasti na nivou Federacije i države. Može li se bez SDA i HDZ-a na svim nivoima?  

- U Kantonu Sarajevu trenutno pregovaraju stranke koje imaju dvotrećinsku većinu u Skupštini KS. Bili smo opozicija, jer u prethodnom periodu saradnja građanskog bloka nije bila dignuta na viši nivo. Nadam se da će to ovaj put uspjeti, iako to nije jednostavan posao kada je puno stranaka na sceni. Kada govorimo o višim nivoima vlasti, vidimo da su HDZ i SNSD potvrdili spremnost za saradnju i praktično formalizovali, od ranije poznatu, koaliciju. Postoji čak i najava HDZ-a za ustupanja pozicija u Federaciji kadrovima SNSD-a. To je nešto što sam u prethodnom mandatu spriječio, ostajući na poziciji i nakon izlaska DF-a iz Vlade Federacije, sredinom 2015. godine. Iako su mnogi tvrdili da nije bila namjera uvođenje SNSD-a u Federalnu vlast, sada je očigledno da je ta namjera postojala, te da je HDZ taj koji je pokušavao poziciju potpredsjednika Federacije isporučiti SNSD-u. Zbog toga je aktuelni predsjednik FBiH Marinko Čavara, često i javno pozivao mene da podnesem ostavku. Jasno mi je bilo da to ne trebam uraditi prvenstveno iz gore navedenog razloga, a sada je to vidljivo svima.

Mora se sagledati i šta CIK namjerava da uradi, jer delegiranje delegata u Dom naroda Parlamenta FBiH, po popisu iz 1991. ili iz 2013. godine, će u dobroj mjeri odrediti dalji tok formiranja vlasti, kako na Federalnom, tako i na državnom nivou. Nadam se da neće doći do narušavanja Ustava Federacije, u smislu minimalne zastupljenosti svih konstituivnih naroda u kantonalnim skupštinama, prilikom izbora delegata u Dom naroda. Također je važno da CIK shvati da ne smije kršiti Dejtonski mirovni sporazum i prije implementacije Aneksa VII (povratak svih na svoje) koristiti popis iz 2013. godine.

Dakle, opozicija je brojna, ali kako izgledaju pregovori o formiranju vlasti? O čemu se pregovara? Je li to većinom podjela pozicija u vlasti? Ima li u tim pregovorima ujednačavanja ekonomskih programa i  društvenih reformi za bolju budućnost?

- Zvuči nevjerovatno i mnogi mi neće vjerovati, ali zaista smo jako puno vremena proveli razgovarajući unutar lijevo-građanskog bloka (DF, SDP i Naša stranka), a da u tim razgovorima nismo spomenuli raspodjelu resora. Usaglašavali smo principe djelovanja, konkretne mjere, a daćemo i prijedloge nekih zakonskih rješenja. Razmišljam na način da je bitno preuzeti političku odgovornost, a ne dijeliti „plijen“. Dok god političari razmišljaju o ministarstvu kao mjestu za zapošljavanje stranačkih kadrova, a ne kao o odgovornosti, nećemo napredovati kao društvo.

Kako otvoriti radna mjesta u privredi? Kako zadržati mlade u zemlji? Kako obnoviti nadu da je bolji život moguć?    

- Mislim da je najveći problem zbog kojeg mladi ljudi odlaze, ali u posljednje vrijeme ne samo mladi, zapravo nesigurnost u budućnost i nedostatak nade. Radna mjesta se mogu otvarati tek onda kada se osigura bolji poslovni ambijent i pravna sigurnost. Problem je što većina političkih aktera nema ni najmanju namjeru da to mijenja, što je i vidljivo iz onoga što se dešava u protekle gotovo tri decenije. Dok god se ne pruži ozbiljna, a ne deklarativna, podrška realnom sektoru, napretka neće biti. Moram napomenuti da sam prije više od dvije godine skrenuo pažnju i na koncu poslao i apelaciju Ustavnom sudu FBiH na Zakon o porezu na dobit. Aktuelna Vlada FBiH je retroaktivnom primjenom oduzela pravo izvozno orjentisanim kompanijama da budu oslobođene poreza na dobit. Time je poslana poruka da se ne treba baviti izvozom i otvarati nova radna mjesta. Razni kvazistručnjaci savjetujući premijera i ministre smatraju da je svijet postao od njih, te misle da samo trebaju zamisliti kako namaknuti novac u budžet, jer im je održivost budžeta prizemni cilj, zbog kojeg nisu ni svjesni da bez izvozno orjentisane kompanije nema radnih mjesta, nema razvoja i na kraju nema ni budžeta. Došlo je vrijeme da se neki politički i kvaziekonomski dinosaurusi koji su nas vukli na dno pomjere u stranu i puste da ovu državu vode sposobni ljudi koji vole Bosnu i Hercegovinu, a ne samo svoj džep.

Može li sadašnja opozicija na kantonalnom i federalnom nivou napraviti sistem u kojem su čovjek i njegova individualna prava na prvom mjestu? Da ljudi na svakom dijelu ove države imaju primjer da je život dostojan čovjeka moguć.

- To je cilj koji me rukovodio u mom radu protekle četiri godine. Stranka kojoj pripadam bazira svoje političke ciljeve na principima jednakosti svakog čovjeka. Individualno pravo je ultimativni cilj u svim demokratskim društvima, ali to nikako ne negira kolektivna prava. Niko nema namjeru nekome oduzeti pravo da bude Bošnjak, Srbin, Hrvat, neopredijeljen, Bosanac, Hercegovac itd, ali moramo svi biti jednaki pred zakonom, moramo svi imati ista prava na posao, na liječenje, na školovanje. U suprotnom, težimo ka retrogradnom društvu u kojem ćemo na kraju morati da nosimo na sebi pločicu sa imenom, nacionalnošću i vjeroispovješću da bi znali kako glasati, u koju školu ići, kod kojeg doktora se liječiti.